O projektu

Temeljno glazbeno nazivlje jedna je od kritičnih točaka institucionalnoga glazbenog obrazovanja u Hrvatskoj već od samih njegovih početaka u prvim desetljećima 19. stoljeća. Pritom je jednu od najvećih poteškoća oduvijek predstavljao (i još uvijek predstavlja!) kroničan nedostatak referentne stručne literature na hrvatskome jeziku. U početku je tomu bilo tako i stoga što hrvatski uopće nije bio priznat kao službeni jezik u javnim obrazovnim ustanovama sve do 1847. godine, a već je 1850. uspostavljena jezična unija hrvatskoga i srpskoga koja je u različitim oblicima na snazi bila sve do kraja 1980-ih.

Prva su instruktivna izdanja na hrvatskome jeziku namijenjena učenicima javnih glazbenih škola uglavnom predstavljala prijevode provjerenih stranih priručnika, poput najvažnijega i najutjecajnijega Kuhačeva Katekizma glazbe koji je svojim značajem utemeljenju hrvatskoga glazbenog nazivlja donio koliko koristi, toliko i štete, imajući u vidu autorova visokoindividualizirana nazivoslovna rješenja. Kuhačevi, kao i neologizmi drugih autora nastali prevođenjem stranih glazbenih naziva često su bili morfološki nespretni, semantički neadekvatni (značenjski nisu odgovarali stranim izvornicima), leksički neprihvatljivi, a većini je bio namjerno pridodan i arhaičan prizvuk kako bi se dobio dojam njihove ukorijenjenosti u povijesnosti narodnoga jezika. Tome usprkos značajan se broj upravo temeljnih naziva nije uspio održati u praksi, što lako možemo pratiti tragajući za rijetkim konstantama u domaćoj stručnoj literaturi.

Drugu kategoriju problematičnih naziva predstavljaju riječi prihvaćene iz drugih jezičnih sustava – internacionalizmi, tuđice i posuđenice, koje se počesto rabe u neprikladnome kontekstu ili s iskrivljenim značenjem. Sljedeću pak kategoriju čine nazivi koji su svoja prvotna značenja nadživjeli prateći povijesne mijene pojmova (npr. gusle, simfonija, suita...). Usto je hrvatsko glazbeno nazivlje bremenito i drugim, standardnim terminološkim problemima: homonimijom, heteronimijom, polisemijom, neprikladnim kraticama i simbolima... Sve su navedene poteškoće naglašene izostankom suvremene leksičke norme koja bi istodobno kako zadovoljavala potrebe struke, tako i odgovarala zahtjevima standardnoga književnog jezika, a to je pak najvidljivije upravo s pedagoškoga gledišta.

Za razliku od većine drugih predmetnih područja, učenje glazbe od najranije dobi podrazumijeva i svladavanje metajezika glazbe, odnosno strukovnoga glazbenog nazivlja, jer se pojmovi s kojima se učenici susreću u pravilu ne mogu imenovati riječima općega jezika. Tijekom desetgodišnjeg obrazovanja u osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi učenici upoznaju nekoliko tisuća strukovnih naziva kojih se razmjerno značajan broj može smatrati vrijednima znanstvene obrade. Republika Hrvatska jedna je od rijetkih zemalja koje njeguju tradiciju usporednoga umjetničkog (glazbenog i plesnog) odgoja i obrazovanja kroz sustavno djelovanje javnih državnih umjetničkih škola. Ova je vrijedna posebnost našega odgojno-obrazovnog sustava u skorije vrijeme dobila i dugoočekivani osuvremenjeni zakonski okvir u vidu Zakona o umjetničkom obrazovanju (NN 130/11).

Zakonodavnoj vlasti još uvijek predstoji donošenje umjetničkih kurikuluma, kataloga znanja i nastavnih programa, dok je na pripadnicima glazbenih struka izrada brojnih odgovarajućih nastavnih materijala, kao i drugi oblici stručnoga i znanstvenoga rada na tome području. Pritom, međutim, gotovo da ne postoji suvremena referentna terminološka literatura kojom bi se stručnjaci prilikom spomenutih djelatnosti mogli poslužiti. Uza sve to, po ulasku u Europsku uniju, kada je hrvatski postao jednim od njezinih službenih jezika, normiranje hrvatskoga strukovnog nazivlja nameće se građanima Republike Hrvatske kao strateški zadatak od posebne važnosti.

Istraživanje će biti usredotočeno na najvažnije probleme temeljnoga suvremenog hrvatskog glazbenog nazivlja koji se javljaju u cjelokupnome sustavu glazbenoga obrazovanja, od osnovnih i srednjih glazbenih škola do umjetničkih akademija i drugih visokih škola na kojima se glazba poučava.

Prvo će razdoblje istraživanja biti posvećeno predanalitičkim radnjama kao što su nabavka i odabir reprezentativnoga korpusa stručne literature objavljene u posljednjih tridesetak godina te analiziranju nastavnih programa i kataloga znanja na svim razinama glazbenoga obrazovanja. Istraživanjem korpusa ustanovit će se popis od oko dvije tisuće najvažnijih temeljnih glazbenih naziva i pripremiti sljedeće faze projekta. Problematični nazivi i pojmovi bit će izdvojeni u posebnu kategoriju nakon temeljite muzikološke i jezične analize. Središnja će se etapa rada na projektu sastojati od povijesne i poredbeno-lingvističke obrade problematičnih naziva i pojmova. U ovoj će se fazi također provesti i istraživanje javnoga mnijenja kako bi se utvrdio status i čestota tih naziva u uporabi među stručnjacima, osobito u nastavi. Istraživački će tim analizirati i vrednovati svaki dvojben naziv kako bi eliminirao problematične inačice i preporučio odgovarajuću normu, a u slučajevima gdje odgovarajući naziv ne postoji upustiti se u stvaranje neologizama.

Rezultati ovakve standardizacije ponovno će se podvrgnuti vanjskom vrednovanju među predstavnicima nastavničke struke duž cijele obrazovne vertikale. U posljednjoj će etapi projekta istraživači rekapitulirati ishode provedenih postupaka i osigurati njihovu primjerenu diseminaciju. Rezultati istraživanja bit će objavljeni u nizu stručnih i znanstvenih glasila, organizirat će se javna predavanja i radionice diljem Hrvatske, a uz javno dostupnu internetsku terminološku bazu podataka izdat će se i određeni broj tiskanih priručničkih publikacija namijenjenih stručnjacima. Putem mrežnih stranica projekta javnosti će tijekom cijeloga njegova trajanja biti omogućen uvid u tijek istraživanja i kontakt s istraživačima. Ostaje nam se nadati da ćemo zajedničkim nastojanjima nakon nekoliko godina konačno uspjeti iznjedriti dugo priželjkivanu suvremenu leksičku normu koja će istodobno zadovoljavati funkcionalne kriterije struke, kao i uklapati se u standarde suvremenoga hrvatskog književnog jezika.